Što je održivi turizam, možda najbolje možemo razumjeti na primjeru Međimurja, koje je proglašeno „green destination“ regijom, prvom takvom u Hrvatskoj i četvrtom u svijetu u ovoj kategoriji.
Ta oznaka inače predstavlja svjetski priznatu markicu koja posjetiteljima kraja koji je zasluži ima za cilj pokazati kako se tu provodi održivi turizam, kako se živi s prirodom, pazi na ekologiju, štiti okoliš te da je ljudsko djelovanje na „zeleni“ život smanjeno na najmanju razinu. No što je ono što Međimurje čini takvim? To je ključno pitanje.
Osim prirode, koja je ovdje pokazala čitavu paletu zelenih tonova i koja je prekrasna, tu je svakako i tradicija, ali iznad svega vrijedni ljudi.
Međimurci su oduvijek poznati kao iznimno radišni i snalažljivi. Međimurje je poznato kao kraj u kojem su obrtnici važna karika gospodarstva, a turizam se na tu priču prirodno naslonio. Godine truda uložene su u to da lokalno stanovništvo razvije svijest o tome da je ono što imaju više nego dovoljno dobro da gostima pruže nezaboravan odmor. Mnogo je edukacija i vremena posvećeno tomu da se na razne načine pobrinu o ekološki održivim standardima i u tome se bez sumnje uspijeva. Ono u čemu Međimurje neupitno prednjači u odnosu na ostale regije jest segment očuvanja baštine, koji je izrazito važan dio priče o održivom turizmu. U ovoj su regiji od onoga što imaju doista napravili najbolje moguće. Posjetili smo dva takva objekta: Mlinarov dom na Muri i Cimper spomen-dom rudarstva. I jedno i drugo mjesto slave vrijedne radnike na kojima je ovaj kraj izrastao.
Mlinarov dom na Muri vrlo je moderan „muzej“ koji prikazuje način na koji je mlinar živio u ovom kraju i stvarao najvažniji proizvod – kruh.
Osim što je lokacijski smješten uz jedan od posljednjih mlinova koji su preostali na rijeci Muri, ovaj je muzej atraktivan raznim skupinama posjetitelja. Saznali smo od voditelja kako ovdje dolaze skupine iz cijele Europe, ali i šire. Djeca su, nažalost, u sklopu školskih izleta često prisiljena posjećivati nerijetko nezanimljive izložbe koje im ne okupiraju pažnju. Ovdje, u Mlinarovu domu (vidjeli smo to na licu mjesta), djeca ostaju bez daha. Postav je interaktivan, pa tako i sami možete pokušati samljeti brašno, dodirnuti ribu koju je mlinar lovio u Muri, slušati glazbu u kojoj je uživao ili hodati po dijelu rijeke koja se poput holograma prikazuje na podu. Na samom kraju izložbe ulazite u prostoriju u kojoj je u središtu svega njegovo veličanstvo, kruh, koji je bio krajnji cilj mlinarova života i rada.
Spomen-dom rudarstvu Cimper otišao je i korak dalje. Dok prilazite ovoj zgradi, na trenutak vam se čini kao da ste se malo zagubili u kakvoj industrijskoj zoni, no onda postaje posve jasno.
Spomen-dom rudarstvu i rudarima napravljen je točno tamo gdje su rudari svakodnevno radili. U ovom muzeju osjetite miris rude, prolazite kroz isti prolaz koji su koristili rudari, slušate priču o tome kakav su težak život ovi radnici vodili, ali zahvaljujući njima čitav je kraj prosperirao. Mnogi među njima dali su i najvrjednije što su imali, svoje živote. Osim činjenica, holograma, zanimljivih crtica, u spomen-domu možete vidjeti i legendarne priče koje su se vezale uz rudare. U svakom slučaju, vrijedne međimurske ruke i u ovom su primjeru od naizgled obične, stare stanice za rudare koja je godinama stajala napuštena napravili senzacionalnu priču koju će sa zadovoljstvom gledati i mlađa i starija publika. Iskoristili su najbolje što imaju i sačuvali su to s ponosom za budućnost.
Sjajan primjer toga jest i predivan Mađerkin breg, s kojega se za dobrog vremena vide Slovenija, Austrija i Mađarska. Uz novi vidikovac koji je tamo napravljen pogled seže još dalje i na još bolji način predstavlja ljepote Međimurja.
Ovdje možete popiti čašu dobrog lokalno proizvedenog vina, prošetati, diviti se ljepoti uredno obrađenih vinograda i slušati priče lokalnog stanovništva koje s ponosom govore o svom krajoliku. Vidjeli smo fotografije pejzaža Mađerkina brega u svako doba godine i teško je sugerirati kada ga je najbolje posjetiti. Zimi pod snježnim pokrivačem, u proljeće kada sve propupa, ljeti kada su ovdje zlatna i zelena boja u svim svojim tonovima servirane ili možda u jesen kada se vidi smiraj koje ovo godišnje doba donosi. Tu tešku odluku kada ga posjetiti ipak prepuštamo vama koji krećete na put prema Međimurju.
Naposljetku, u ovoj regiji nije cilj značajno povećati broj gostiju, ali svakako jest ove postojeće učiniti zadovoljnima i stvarati povjerenje zbog kojega će se vraćati iz godine u godinu, ističu nam lokalci.
Ono što su nam u Međimurju uvijek spremni ponuditi jest autohtono iskustvo, bogata gastronomija (ako se ovdje zateknete, svakako valja probati meso s tiblice, grah s bučinim uljem, brojne proizvode od heljde ili legendarnu međimursku gibanicu), veliko gostoprimstvo i svakako bijeg od svakodnevnih briga.
S obzirom na to da se ovdje sve radi planski i predano, nema sumnje da će se i ti ciljevi ostvariti.
Održiv turizam u Hrvatskoj: Samo vi i priroda
Istražite