Istra, u carstvu prirode i životinja

Croatia.hr Što raditi Aktivnosti Istra, u carstvu prirode i životinja

Podijelite

Dodaj na moju listu želja

Većina nas više je ili manje svjesna vremena u kojima živimo. Uglavnom živimo u velikim, bučnim gradovima pritisnuti rokovima i obavezama koje često jedva uspijevamo izgurati.

Dnevnik putovanja

Većina, ali ne i svi. Oni hrabri poput obitelji Winkler okrenuli su leđa takvu životu i zauzeli posve nove pozicije koje grade u dubokoj suradnji s prirodom. To nipošto ne znači da nisu angažirani po cijele dane, ali to je neka druga vrsta rada i umora. Dolazak na Stanciju Kumparička mogao bi vas zbuniti. Nije to fino, moderno uređena destinacija koja će vas u prvih pola sata oboriti s nogu. Ali to joj i nije cilj. Ovdje je, kao što je već rečeno, priroda ta koja vodi glavnu riječ. Predstavnice tog prirodnog okruženja su koze, koje su ovdje apsolutne zvijezde. Njihov je slogan: „No goats, no glory“!

Cijela je priča započela prije petnaestak godina kada su Winkleri odlučili otići iz za njih tijesne Ljubljane, došli su u Istru i zaljubili se u stanciju koja je ovdje doslovno stoljećima prelazila iz ruke u ruku, od obitelji u obitelj.

Ono što su na imanju zatekli nije bilo bajkovito. Šikara je staru, prekrasnu kuću progutala. Sve je to trebalo dovesti u red i na trenutke se činilo kao nemoguća misija pa su u pomoć odlučili pozvati koga drugoga nego zvijezde ove priče, koze. Te su životinje i inače jedan od neprepoznatljivijih simbola cijele istarske regije. Nije bez razloga njihov lik i na istarskom grbu. Danas, ističu vlasnici Kumparičke, nedovoljno cijenjena životinja na ovim prostorima. Moguće, ali na ovom imanju to se nipošto ne bi reklo.

Kako su koze stigle, imale su važan zadatak: obrstiti što je moguće više trave, raslinja, bilja i tako otvoriti put do kuće.

Vrijedne i mudre kakve jesu, odmah su se dale na posao. Na tim neobrađenim i zaraslim livadama bilo je mnogo ljekovitog bilja, bujne vegetacije kojoj se ljudska ruka godinama nije petljala u posao. Posljedica? Od silne konzumacije takve paše koze su nabujale i počele davati poprilične količine mlijeka. Vlasnici u jednom trenutku nisu bili sigurni kako i gdje sve to mlijeko prodati, kako skladištiti tolike količine, kako iskoristiti najbolje od životinje koja im je prirodno ponudila svoje blago. Proizvodnja sira i ostalih mliječnih proizvoda nametnula se prirodno. Krenulo je malo-pomalo i tiho, a danas imaju jedan od najboljih kozjih sireva koje ćete ikad probati. Stvorili su premium proizvod. U zamku industrijske proizvodnje nikad nisu, a i ne žele upasti.

Danas imaju više od tristo koza za koje kažu da ih puštaju da žive na kozji, ne na ljudski način.

„One vode glavnu riječ, a mi ih pratimo“, vole reći. Pašnjaci i dalje nisu uredno pokošeni, uređeni da vas osvoje, jer je glavna ideja da ovdje sve bude što više jednostavno, prirodno, nenametljivo, a ljudi imaju samo jedan zadatak: smetati što manje. Osim koza, ovdje su i psi, ali i kokoši, koje su također vladarice jednoga dijela imanja. Nemaju strogo organizirana gnijezda u kojima nesu jaja, već to čine gdje god im se učini zgodno, pa mlada gazdarica koja se brine o imanju, prekrasna svježa domaća jaja skuplja ispod drva jasmina, u začinskom bilju i na mnogim drugim zanimljivim mjestima. Nevjerojatno je vidjeti koju je razinu povezanosti postigla s kokama koje ju prate u stopu gdje god da krene i koje gotovo automatski reagiraju na njezine upute.

Osim prodaje sira, obitelj Winkler razvila je s vremenom i druge programe za goste, broj gostiju u skladu s time iz godine u godinu se povećava, ali i dalje inzistiraju na tome da nikada ne prijeđu određene ciljeve koji bi ih poveli putem masovnije turističke ponude.

Napominju kako nikad ne žele biti umorni „od sezone“, već malom broju gostiju pružati najbolje od sebe tijekom čitave godine. Nude programe u kojima možete s kozama na ispašu, a posebno su zanimljive njihove gastronomske večeri. U njihovu restoranu „pod zvijezdama“ nema menija po kojem ćete birati. Domaćini vam nude večeru po izboru onoga što je priroda u tom trenutku dala. Ne postoji prilagođena hrana za djecu ili slike hrane koju će vam poslužiti. Dolazite uživati u onome što se ponudi. To su najčešće njihovi domaći sirevi, svježa jaja, cvjetovi tikvica, domaće meso, ukiseljeno voće i povrće, domaće maslinovo ulje i još mnogo zanimljivosti. Dok ste na večeri, oko vas slobodno šetaju kokice, psi, a moguće je da vam se približi i koza. I sve to ako vas psi koji čuvaju imanje od čagljeva odluče pustiti na druženje na Stanciji Kumparička. A hoće, ako ste došli s namjerom da se prepustite, uživate i vjerujete da nam priroda daje najbolje od sebe kada joj za to date pravu priliku.

Ono što ova obitelj radi i način na koji se prepustila životu fascinantno je i motivirajuće. Nisu svi za takvu vrstu života i rada, jasno je, ali mnogi i ne znaju da jesu. Stancija Kumparička prava je održiva turistička i gospodarska priča.