Lika, još zelenija za budućnost

Croatia.hr Što raditi Aktivnosti Lika, još zelenija za budućnost

Podijelite

Dodaj na moju listu želja

Održivi turizam označava pametno raspolaganje turističkim resursima, od kulturnih vrijednosti do prirodnih bogatstava. Lika je ponosno rodno mjesto Nikole Tesle, okićena slavnim Plitvičkim jezerima, ali kako godine prolaze, nudi sve više u skladu s načelom održivosti.

Dnevnik putovanja

I kako nam je jedna od sugovornica jednostavno, ali najtočnije ukratko objasnila čitav koncept održivosti, najvažnije u cijeloj priči jest poštovati prirodu i njezine cikluse. Ako se na taj način radi, situacija je dobitna. Možda ne toliko jednostavna ili predvidiva u klasičnom komercijalnom smislu, ali dugoročno nezamjenjiva za sve nas. U Lici se stvari pomalo i vrlo mudro pokreću nabolje. U sklopu snimanja ovogodišnje kampanje „Doživi domaće. Istraži održivu Hrvatsku!“ željeli smo upoznati ljude koji su brigom za okoliš i mišlju o tome kakav će svijet ostaviti iza sebe tri koraka ispred većine.

Dobar je primjer gospođa Helena Bogdanić s istoimenog OPG-a. Takve pojedince svakako vrijedi istaknuti jer su najbolji dokaz tomu da većina nas uglavnom ne može utjecati na velike svjetske izazove, građenje elektrana, veliko smanjenje fosilnih goriva i slično što bismo civilizacijski morali poduzimati kako bismo pomogli našem namučenom planetu.

Ali ono što možemo, a sad već i moramo, jest krenuti od samih sebe i promjena koje mi možemo učiniti. Usred Like, na poljima pored jedne od najčišćih rijeka u Europi, Gacke, gospođa Helena sadi raznolike vrste voćki i začinskog bilja koje kasnije pretvara u fine proizvode. Sve radi isključivo obiteljski, bez velike mehanizacije. Takav način života i rada podrazumijeva neprestanu brigu o svom velikom polju. Godišnjih je odmora malo, ali kada doista voliš i živiš ono što radiš, onda taj „bijeg“ od klasičnog života i ne trebaš. Uz poljoprivrednu priču Bogdanić je naslonila i turističku. A što gosti traže na njezinu OPG-u? Mir, zeleno, jednostavno, prirodno, inspiraciju...

Na ovom težem, ali svakako mudrijem putu gospođa Helena nije usamljena. Ako ste iz Hrvatske, postoji vjerojatnost da vam je već netko pričao o maloj pizzeriji u selu pored Otočca. „Ruspante“ je dokaz onoj staroj da se dobar glas daleko čuje.

Ante je sa svojom obitelji odlučio odbiti ponude iz „bijelog svijeta“ i pored roditeljske kuće izgraditi priču koja će goste dovoditi u njegovu voljenu Liku. I ne samo da će ih dovoditi već će im on prezentirati priču koja je održiva i u skladu s ekološkim procesima koji u svakom trenutku odaju poštovanje tom kraju. Namirnice koje se koriste u najvećem su postotku domaće, isključivo ličke, sezonske i svaka pizza slavi Liku. Brašno koje koriste melje se starinskim postupcima na kamenom mlinu odmah preko puta pizzerije, pastrva koju koriste lovi se u Gackoj, škripavac je izrađen na tradicionalan način, a takvih je detalja još mnogo. I dalje stižu ponude da se taj koncept proširi franšizom, ali vlasnik odbija tvrdeći kako na taj način može zaraditi više, ali mu nije potrebno jer je i ovako dovoljno dobro. Nije li to najbolji primjer održivog, ekološkog, zelenog promišljanja budućnosti?

Ma koliko se modernizirala, Lika je Lika uz dobru janjetinu, ali svakako i uz dobru rakiju. OPG Ivan Vlainić proizvodi je na starinski način, onako kako su to činili njihovi stari.

Oni su mnogo više prakticirali, iako to ni sami nisu znali, zdrav suživot s prirodom. Mlađi članovi obitelji Vlainić koji su priču nastavili tu su suradnju produžili, pa danas voćku koriste od ploda sve do same koštice. I ne planiraju stati, već svakodnevno pronalaze inspiraciju i nove načine kako da žive od prirode i s prirodom. Sve je veći broj gostiju, ističu, koji su spremni kupiti manje količine kvalitetnijih, domaćih proizvoda za više novca od onih masovnih koje mogu pronaći u trgovačkim centrima.

A da briga o Lici za budućnost nije prepuštena samo individualnim naporima pokazuje primjer Pećinskog parka Grabovača.

Entuzijasti zaposleni na ovom predivnom lokalitetu i špilju Grabovača i svu ostalu prirodu koja se nalazi unutar parka čuvaju kao da je njihovo osobno dvorište. Čvrsto su odlučili da ih masovni turizam ne zanima te je broj posjetitelja već sada ograničen. Potražnja raste, što raduje, ali svijest o tome što su ljudi sposobni napraviti prirodi iz puke znatiželje prati taj rast. Ideja je imati manje količinski, ali kvalitetom jače goste koji razumiju zašto vrijedi platiti takav prirodni lokalitet. I ne samo platiti već u njemu polako uživati.

Lika je još uvijek i domaćem i stranom gostu (osim standardno poznatih lokacija poput Plitvičkih jezera) relativno nepoznat kraj. To je ono što će je u godinama pred nama činiti posebno primamljivom za gradnju i u čemu vjerojatno leži najveća opasnost

S protagonistima naše priče stječemo dojam da su to tek neopravdani strahovi, no preostaje uložiti napor i na svim ostalim razinama, a sve to kako mogući profit još jednom na kraju priče ne bi pojeo onoga tko ga stvara. To na dubljoj razini i jest najvažnija priča održivog turizma.