Ljeto je uglavnom u glavi svih nas rezervirano za odlazak na more i uživanje u suncu, no ovo mnogima omiljeno godišnje doba može biti puno više od toga. Zaputite li se na vikend u Gorski kotar u to ćete se i sami uvjeriti.
Da je ova zelena oaza Hrvatske predivna u zimsko doba to već dobro znamo, no što sve nudi u toplijem dijelu godine tek ćemo saznati.
Naš današnji izlet otkrio je neke posve nove vidike i još jednom potvrdio što stalno ponavljamo – koliko je naša Hrvatska bogata, puna života i koliko smo toga malo svjesni svi mi koji smo blagoslovljeni time da baš ovdje živimo.
Jeste li ikad posjetili mali grad Čabar?
Ako niste, trebali biste iz više razloga.
Prije svega zbog predivne prirode i šuma, bogate povijesti, ali i ljudi koji su ovdje izuzetno ljubazni i spremni vas ugostiti. Oduševili su nas mladi koji drže grad u svojim rukama i mladenačkim entuzijazmom pozivaju lokalno stanovništvo da se probude i shvate koliko potencijala ima ovaj kraj. Obišli smo na našem gorsko-kotarskom izletu Interpretacijski centar „Putovima Zrinskih i Frankopana“ i podsjetili se na bogatu povijest i ostavštinu ovih slavnih obitelji koje su živjele, između ostalog, i u ovom kraju. Iako je riznica onoga što se ovdje čuva već sada bogata sudeći po trenutnom poslu na kojem rade stručnjaci među domaćim stanovništvom čini se kako će ta zbirka u budućnosti samo rasti. Svako malo u arhivi pronađu nove dokumente, zapise i slike koji su godinama stajali pod slojevima prašine, dok netko ne shvati kolika je njihova vrijednost. Pronašli smo tako pismo koje je pisano za Bana Jelačića glavom i bradom. Nama se to učinilo kao iznimno vrijedan dokument, a domaćini nas uvjeravaju kako je takvih pa i puno vrjednijih dokumenata mnogo u Čabru. Ovaj bi nas šarmantni gradić mogao još u mnogočemu iznenaditi.
Kao što smo već spomenuli mladenački entuzijazam koji vlada ovim gradom sigurno će u budućnosti donijeti nove perspektive.
To nikako ne znači da se ne poštuju oni iskusniji koji već desetljećima grade priču ovog kraja. Jedan takav stanovnik koji goranskim šumama vlada oduvijek je gospodin medvjed. Upravo zato uputili smo se upoznati ga osobno. Kroz program „Bear watchinga“ šansa da ćemo se s medvjedom u njegovoj prirodnoj okolini sresti oči u oči velika je. Plan je sljedeći: automobilima odlazimo u duboku šumu do izgrađenih promatračnica. U nama se miješa i strah i uzbuđenje. Organizatori ove sjajne priče tvrde kako se medvjed pojavi u gotovo 95 posto slučajeva, no da ipak nije sigurno. U nama je i malo strepnje da se slavni gospodin medo neće pojaviti. No, pozvani smo na strpljenje i čekanje – jer u prirodi forsiranja nema. Izlazimo iz automobila znajući da je ta predivna zvijer negdje u blizini, ulazimo u promatračnicu i čekamo. Nakon svega nekoliko minuta – bingo! Kakvi smo mi sretnici. Pred našim očima, niti par metara od nas u svoj svojoj ljepoti priroda se prikazuje na najljepši mogući način. Mama medvjedica i dva mališana igraju se, jedu, skakuću, trče i sve to pred nama. Koristimo fotoaparate, snimamo, ali najveći dio vremena samo uživamo promatrajući ih. Ipak je to u svojoj suštini zvijer, a sada je tu pred nama u svom prirodnom okolišu. Mi smo njegovi gosti i to maksimalno poštujemo. U svakom slučaju „Bear watching“ fantastičan je doživljaj, susret s prirodom i prilika da se podsjetimo da smo mi ljudi tek jedna karika u lancu koji i bez nas sasvim dobro funkcionira.
Kako iznenađenjima u Gorskom kotaru nikad nema kraja tako smo skoknuvši do Vrbovskog otkrili još jedan, za nas, posve novi svemir.
Kupalište Klanac potpuno nas je izulo iz cipela i u nama ostavilo samo jedan osjećaj, tj. Pitanje – zašto mi za ovo nismo znali ranije? Zašto se svakog ljeta isključivo gužvamo na plažama kad ovdje možemo pronaći i mir i osvježenje i uživanje u prirodi? A ovdje je ta savršena slikarica baš dala sve od sebe. Osim što se možete okupati u prekrasnoj i čistoj vodi možete se voziti kajacima, uživati u organiziranom raftingu, sunčati, jesti u obližnjim ugostiteljskim objektima i naprosto uživati. Kupalište Klanac sjajan je razlog da skrenete s autoceste ili jednostavno ciljano dođete na ovu destinaciju.
Nakon svog tog uzbuđenja čovjek i ogladni. Poznata goranska blogerica Vanja koja stoji iza sjajne priče nazvane „Gorski kotao“ u svom domu ugostila nas je i pokazala svu raskoš stola koji je prepoznatljiv za ovaj kraj.
Lovački gulaš, knedle, pita od borovnica, domaći sir, kobasice, pesto od medvjeđeg luka (nema poljubaca nakon uživanja u ovoj slasnoj deliciji ), domaći kruh… Sve ovo samo je jedan dio goranske ponude i tradicijske kuhinje ovog kraja. Vanja je inače na tavanu kuće pronašla jednu starinsku kuharicu i sve što priprema radi upravo po receptima iz nje. Sve je to hrana kakvu su jeli stari ovog kraja. Zasitna i konkretna hrana jer za preživjeti u surovim uvjetima koji su ovdje zimi česti valja puno raditi, ali i dobro jesti. Sve smo to osjetili u tanjuru kojeg smo polizali, doslovno. Ponudu koju je za nas Vanja sažela na jedan stol možete pronaći u restoranima diljem ovog kraja.
Uz dobru hranu izletu je nažalost došao kraj i mi smo se punih trbuščića zaputili prema kući. Punih trbuščića i srca sa željom da ponovno dođemo. Sjaj u očima dok domaćini pričaju o svom kraju prepoznatljiv je, a čim smo mu se i sami malo otvorili postalo je sasvim jasno zašto se ovaj kraj toliko voli i živi.
_lg_95047.jpg)
_DPR_lg_11436.jpg)
_DPR_lg_75438.jpg)
-DPR_lg_72939.jpg)
-3500x2333_lg_71515.jpg)
